Dnevnik jedne udovice

Stranica mog Dnevnika sa datumom 31. mart 2006.

Dragi Dnevnice ! Danas imam slobodan dan i ne idem na posao… Iako je sutra Prvi april, medjunarodni dan smeha i sale, ja bas nesto nisam raspolozena za salu i segacenje. Nekako sam utucena ovih dana… Ustala sam sva rascupana, jer je mini-val koji sam nedavno stavila na nadogradjenu kosu veoma tezak za odrzavanje. Ja sam naivno mislila da ce mi lokne uvek biti na mestu i uredne, kad ne lezi vraze – Malo, malo, pa mi se kosa umrsi, a frizerka mi je rekla da moram dodatno da koristim razne preparate i da hranim kosu, iscrpljenu od farbanja i ostalih hemijskih tretmana.Sve to kosta ! Dodje mi da se osisam na celavo, mame mi. Svi ti “Wellini” preparati, lakovi, regeneratori i wet kreme ce me finansijski upropastiti ! Dakle, prvih sat vremena sam ovog jutra utrosila na formiranje lokni i uredjivanje kose ispred ogledala . Jedno gnjezdo sa strane nikako nisam mogla da uredim, pa sam na to mesto stavila vestacku ruzu, da ga zakamufliram.Jos pola sata mi je otislo na nanosenje pudera i ostale sminke na lice. Potom sam otisla na pijacu, zgrazavala se nad cenama, pojela pola kilograma vruceg bureka sa mesom, a potom sam svratila do sedista moje politicke partije, u nameri da popijem kafu ( a i da im budem malo pred ocima, da ne zaborave da sam ziva) . Tamo su me docekali recima da sam iskljucena iz stranke. Nisam se dala prevariti, pa sam im rekla da me postede prvooprilskih sala, jer zaista nisam zeljna sale i da uopste nije vreme za salu dok nam se drzava gusi u problemima. No, kafu ipak nisam popila, je*u mi rekli da u celoj zgradi ne postoji ni jedno jedino zrno kafe koje bi se moglo samleti i skuvati i to na zalost nije bila prvoaprilska sala, vec surova istina. Jebem ti stranku i drzavu ! Puna su nam usta Evrope i sveta, a nemamo ni za kafu ! Nadmeno sam frknula i otisla iz sedista stranke da kafu popijem negde drugde. Kao i svakog petka, plan dnevnih aktivnosti je obuhvatao i posetu grobnog mesta moga muza. Svakog petka odem na groblje da obidjem pokojnog muza, da pocupam travicu i korov oko groba, poljubim sliku i “posedim” malo sa njim. To je duznost svake udovice, pa makar ona bila i vesela kao sto sam ja. Ne znam zasto me u mojoj Subotici svi zovu “Vesela udovica”, ali bolje je da covek bude veseo , nego tuzan, zar ne ? Svecanu i dostojanstvenu atmosferu na groblju razbucao je rezak zvuk mobilnog telefona iz moje torbice. Po broju koji se ocitao na displeju zakljucila sam da me ponovo zove moj stranacki kolega, cija sam navalentna udvaranja vise puta do sada odbila. Tada sam dosla na ideju da se malo poigram sa njim, pa sam se javila na telefon:

“Daaaaaa..??? ” – javila sam se sanjivo “Daliborka, ti si ? ” “Ja sam, zdravo Milose… Sta zelis ? ” ” Pa ono, znam da imas slobodan dan, a i ja sam slobodan… Lepo je vreme, uhvatio me je vrbopuc, pa sam mislio da odemo do Palica na kokice … ” ( Kako li mu nije palo na pamet da me pozove na gala rucak, nego misli da cu se zadovoljiti zobanjem kokica po Palicu.. ) ” Jao, Milose, ne mogu, imam neka posla… Vidi ovako, znamo se dovoljno dugo i dovoljno dobro, tako da cu biti sa tobom otvorena. Znam da ti ustvari zelis danas nesto da oprcas i spremna sam da ti pomognem. Imam za tebe jednu damu, koju oboje poznajemo i koja je spremna da te danas zadovolji. ” ” Ko je ona ? Kako se zove? Gde je ona ? ” – primio se Milos. ” Zove se Desanka Sakic, a nalazi se odmah do tebe, sa desne strane ! Aprililililili !!!!!!!! ” – grohotom sam pocela da se smejem, a Milos je pokunjeno spustio slusalicu. Iako je prvoparilska sala bila preuranjena, apsolutno je uspela !!!!

Nakon sto sam ovako lukavo presla Milosa, raspolozenje mi se momentalno popravilo, pa sam sa groblja otisla u kracu setnju po suncanom danu, a zatim sam otisla svojoj kuci. Imala sam neke sarmice od juce, pa sam podgrejala pet komada i u slast ih pojela sa kiselom pavlakom odozgo. Imala sam i pola vekne hleba od juce, pa sam i njega pojela uz sarmice. Ja hleb nikad ne bacam, nego novi hleb kupujem tek kad potrosim celu prethodnu veknu.Covek danas mora da bude stedljiv i racionalan, ako misli da prezivi ovo tesko vreme. Posle rucka sam oprala sudove i proverila stanje u mojoj korpici za peciva i zadovoljno sam zakljucila da u njoj imam jos pola lepinje od prekjuce, sto sam procenila kao dovoljno da pokrije i danasnju veceru. Popodne sam provela u pisanju moje prve knjige, koju pripremam vec dugo. Ideja vodilja mi je da napisem komercijalnu knjigu o zivotu zena u nasoj zemlji od devedesetih godina proslog veka do danas. Bice interesantno procitati kako smo 1993 – ce godine, na kraju dvadesetog veka, ponovo mesile hleb kao pre 100 godina, kako smo pravile sirotinjske kolace bez jaja, ili domaci Euro – krem. Planiram da tom knjigom objedinim dokumentarni, umetnicki i komercijalni uspeh. Knjiga ce se zvati ” Tezak je ovaj zivot ” ili tako nekako… Predvece me je nazvala Klara, moja tajna ljubavnica, sa kojom sam se upoznala u subotickom gej baru. Predlagala je da se vidimo. Ja sam rekla da mozemo da se vidimo, ali sam joj i saopstila da nisam raspolozena za seks, posle cega je ona rekla da onda nema razloga da se danas vidimo.Ja sam se sa tim slozila i rekla sam joj da cemo se cuti sutra. Osetivsi ocekivani napad gladi ( jer je od onih sarmica proslo vec dosta sati ) , otisla sam u kujnu i ispekla sebi sedam jaja sa kobasi*, a iz tursije sam izvadila krastavce, feferone, papriku i karfiol. Izvadila sam i onu polovinu lepinje. Dobro sam se najela. Posle toga sam otisla u WC, oprala noge, zadnjicu i vaginu, namazala pete melemom od hajducke trave ( imam problem sa ispucalim petama ) , oprala zube , umila se , navukla spavacicu, pogledala Dnevnik u pola osam i zaspala.

Live Sex

>>> PRIVATNI SNIMCI <<<